još sanjam

četvrtak, 27.12.2007.

Pozdrav

Dragi moji prijatelji,vidim da me niste zaboravili i zato sam sretna...ja sam dobila otkaz onog dana kad je objavljen moj zadnji blog...odonda nemam kompjutor....ako se želite javiti, ovo je moj broj 00385/196 8185

Svima vama želim blagoslovljen Božić i Sretnu Novu 2008. Godinu!!!!


Veeeliki pozdrav, zagrljaji i puse, vaša mimoza!
|19:19 | Komentari (15) | Isprintaj | #

petak, 29.12.2006.

još jedna godina na izmaku....

Bigoo


Image Hosted by ImageShack.us




Dragi moji, nije me bilo ovih dana na blogu, pa vam ovako svima zahvaljujem na lijepim željama!

Svima vama uzvraćam, iz srca!!!!

I evo nas ponovno na pragu novoga slavlja.....2006. izmiče i ustupa vrijeme 2007.

kisskisskisskisskisskisskisskisskisskisskisskisskisskisskisskisskisskiss

Neka vam Nova Godina donese obilje sreće, zdravlja, mira i ljubavi!!!!!





MySpace Layouts

|10:01 | Komentari (53) | Isprintaj | #

četvrtak, 21.12.2006.

Myspace










Image Hosted by ImageShack.us

Prigrli ga kao Marija

Čujem poziv da prigrlim Dijete kao Marija. Činim to u vjeri svaki dan, jer nedostojnost je moja kao u štali poput slame na jaslama. Ona, Žena, bila je znak otvorenosti neba nama na zemlji i učinila je to svim srcem, svom nutrinom svoje duše i konačno cijelim bićem. Nije mnogo o njemu znala osim onoga što je naslućivala čitajući što su o njemu navijestili proroci. Sada je čula pjev anđela i spoznala da to u njezinu krilu može biti samo Bog. Milovala Ga je toplijeg od sunca, odijevala čišćeg od haljine koju je nosila, promatrala bijelijeg od vela. Svi su se radovali, ali njezina je radost bila posebna, bez riječi ,drugačija od drugih potpunije je odsijevala kao najblagoslovljenija blagost. Bio je tu čovjek kraj nje, premili Josip. Dolazili su pastiri. Životinje, pokoje janješce u naručju djece. Unatoč, ta noć kao da je pripadala baš njoj. Bili su sami ona i njezin Bog. Samost u odabranju, pustinjska tišina nedokučive tajne. Samo je svemir mogao opisati izlazak Riječi. Srce se rašireno smiruje i tone u zanos Prisutnosti. Cijeli svijet stoji nasuprot veličini malene svete obitelji. Marija šuti dok njeno srce govori, nježno plače majka i suze su poljupci osmjeha. Mir, mir je velik u ljudima. Dotičem ga dahom životnim u grudima. Ispisujem ga molitvom na čelima. Dopusti mi da se makar na čas zaklonim od tame u ime svih koji se smrzavaju. O Svjetlosti, ogrijeve vječne ljubavi. Ti si došao da spasiš, Sine Božji. Pojavak tvoje slave obznani preplašenima. Rasprši gusti mrak što pritišće tjeskobne. Bezvoljnima podaj snage da podignu ruke jer mi smo još uvijek jedni u drugima dok spajamo krug onih što plešu Novorođenomu.


Dragi moji...pročitavši ovaj tekst, poželjela sam ga podijeliti s vama svima....
Neka nam Novorođeno dijete donese mir i ljubav!

BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ! Image hosting




Image Hosted by ImageShack.us





Customize your blog




|07:35 | Komentari (41) | Isprintaj | #

subota, 16.12.2006.

Image Hosted by ImageShack.us


TEBI, KOJI NEĆEŠ DOĆI

Tebe sam usnula na svom početku
kad su me pustile Tvorčeve ruke,
tebe sam upisala u crte na dlanu
i sakrila pod ispucanu koru duše.
Tebe sam čekala u smiraj dana
i namještala postelju od svile,
tebe su zazivali treptaji tijela
i mamile lati procvjetale želje...

I, onda sam stala na putu sna
i ispružila ruke, prazne ka nebu,
zagušila krik, jer slomi se nada
i želje prepustila sjevernom vjetru.
Nek odnese riječi, na kraj puta
gdje čekaš na let prema suncu,
jer shvatila sam, crta s mog dlana
ne donosi tebe, donosi samoću.

Tebi, koji nikada nećeš doći,
kome nije dozvoljeno vrijeme...
Tebi, kojeg su skrili velovi noći
i jutra, zalutala u ponoćne sjene,
tebi sad rastvaram vrata svijeta
i skidam svilene okove čežnje...
Tebi darujem krila od paperja....
... Jer ti nisi rođen za mene.


R.M.




|10:23 | Komentari (17) | Isprintaj | #

srijeda, 13.12.2006.

nastavak.....

Image Hosted by ImageShack.us


Bip....Biiip!
Oho, poruka..
Oprostite, jutros sam vam pogreškom poslao poruku koja je bila za moju sestru. Svidio mi se vaš odgovor pa bih htio saznati tko je ta duhovita osoba.
Ja sam Marko.... A vi?

Sledila sam se pročitavši ime muškarca koji šalje poruke na pogrešan broj.
Marko! Ne valjda, moj Marko!?
Ma, ne, nemoguće...Znam njegov broj. Ovaj mi je potpuno nepoznat.
I, Što sada?

Sva sreća, tog trenutka ušao je jedan muškarac u radnju pa sam morala njemu posvetiti pažnju. Pitanja koja su me mučila gurnula sam u najdonju ladicu svijesti....Čekat će ona mene, ne sumnjam u to!

"Molim vas, sestra ima danas rođendan, a ja ne znam kakvo cvijeće da joj kupim...Možete li mi pomoći?"

Pitala sam ga za sestrine godine, kakvu boju voli i tako razgovarajući s njim, slagala sam buketić od ružičastih ruža i bijelih frezija. Usput sam razmišljala kako je sretna ona koja ima tako pažljivog muškarca. Bio je izuzetno zadovoljan buketićem pa mi je ostavio pozamašnu napojnicu.

Do kraja radnog vremena bilo je toliko posla da nisam stigla razmišljati o tajanstvenom muškarcu koji je toga jutra iznanada upao u moj život...Hoću reći, mobitel!

Sjetila sam se tek navečer da mu nisam odgovorila, niti sam mu rekla svoje ime. Vidno drhteći, tipkala sam ispriku zbog uznemiravanja u kasne sate i potpisala se svojim pravim imenom...Iako sam željela napisati neko drugo ime, u slučaju da je to "moj" Marko.

"Ne, nije kasno...Drago mi je što ste odgovorili. Sad znam ime osobe koja se voli šaliti! Iako, moram priznati, volio bih saznati puno više o vama. Nadam se kako vas moja želja neće uplašiti...Nemojte mi pobjeći!"

Pitala sam ga zašto je sestri poslao takvu poruku....
....Saznala sam da je nedavno prekinula zaruke i to ju je jako pogodilo.
Prošla je ponoć, a mi smo se još dopisivali. I nisam bila pospana i nisam se brinula kako ću ujutro ustati.

Ovo jutro je predivno! Kasna jesen, a sunce prosipa zrake po lišću i pali raznobojne vatre u krošnjama....
Oho, danas sam pjesnički raspoložena!
Nema razmišljanja o zombijima...

Već sam ulazila u radnju, kad sam dobila poruku.
"Jesi nabavila šećer?"
"Ne, nisam još....Dostava je zakazala!"
"Hej, znam ja gdje ima šećera...Mogli bismo popiti limudadu! Nađimo se poslije 14 h, kod katedrale...imat ću žutu ružu za tebe!"

Nisam mogla vjerovati vlastitim očima! Netko mi želi pokloniti ružu...I to, žutu!
Jesam li se konačno izliječila od kroničnog nedostatka šaćera u svom životu? Gube li limuni odlučujuću bitku u ratu zvanom samoća!?

Htjela sam mu odgovoriti, ali u tom trenutku u radnu uđe muškarac od jučer.
Bože, koliko taj ima sestara....Nije valjda opet nekome rođendan!?
Gledala sam ga i zaključila kako ne bih imala ništa protiv toga da i meni donese cvijeće. Baš je zgodan...Ali, takvi su zauzeti!
Ma, nema veze...Idem ja danas na limunadu.
A on neka kupuje cvijeće svaki dan drugoj sestri, ženi ili ne znam kome. To nije moja briga!

Začula sam diskretno nakašljavanje i onako zbunjena, pogledala sam u muškarca koji je stajao i čekao da mu se obratim. U svojim razmišljanjima, zaboravila sam na njega!
Ajoj, moram popraviti utisak...
Nasmiješila sam se najljubaznije što sam mogla i upitala ga što želi....

"Dobar dan, imate li ruža? Žutih ruža!?"


KRAJ



|07:12 | Komentari (52) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 11.12.2006.

možda se i dogodi....

Image Hosted by ImageShack.us

POGREŠAN BROJ


Zvrrr....zvrrrrrrr.....6:20...
Da, da, čujem....Alarm mobitela doživljavam kao najvećeg neprijatelja. Ne isključujem ga, ali nastavljam ležati u krevetu....zvrrrr......6:30! Moram ustati!
Oh, Bože, još jedno jutro, još jedan dan!
Što učiniti s njim?

Svako jutro razmišljam o značenju riječi "zombi".
Da li se ti živi mrtvaci osjećaju kao ja sada, dok pokušavam ravno hodati? U glavi mi tutnji, žmirkam pokušavajući izoštriti sliku koju moje oči šalju u mozak. Ne uspijevam. Bit će bolje kad popijem kavu.

Sigurno mislite kako sam noćas tulumarila, kasno legla pa sad osjećam posljedice!
Pogrešno!
Legla sam, kao i svake večeri, oko ponoći...I do sitnih sati pokušavala zaspati, prevrćući se u krevetu.
Zaspala sam...Pred jutro!

Bip...Biiip...Znak za poruku!
Tko mi u rano jutro šalje poruke?
Pogledam broj...Nepoznat! Hm, tko bi to mogao biti?

" Ako ti život šalje limune, napravi limunadu! "

A jooj, kakva poruka! Ali, tko ju šalje!_
Zaista ima istine u tim riječima...Mislim, to o limunima! Zakiselili su mi dobar dio života!

Marko je prošlost...Zbog koje još uvijek ne spavam. Eto, saznali ste razlog mojih noćnih mora! Ja njemu ne remetim san. Sretan je zbog svog izbora i za njega sam davna prošlost. A ja sam dosljedna u svojoj odluci....Neću ga proganjati. Ali, proganjaju me silna pitanja, na koja nisam dobila odgovor!

Razmišljajući tako, stigla sam na posao. Pristavila sam kavu, uključila kompjutor i čekala da se skuha dragocjena crna tekućina, koja me vraća u normalu.

Kopkalo me cijelo vrijeme od koga sam dobila poruku i kome je bila namijenjena.
Da odgovorim?
I dok se nisam predomislila, napisala sam odgovor.

" Hoću, kad nabavim šećer! "

Nasmijala sam se toj rečenici...Znate, ja se najviše šalim na svoj račun. Već dugo šećer je nepoznata namirnica u mom životu. Osjećala sam se kao dijabetičar.....Ni blizu šećeru, limunima, da!

Pokušala sam raditi, tek toliko da šef ne primjeti kako sam danas nesposobna napraviti bilo što. Sva sreća pa nije često ulazio u radnju. Znate, ja radim u cvjećarnici. Koliko sam napravila buketa zaljubljenim muškarcima, umotala crvenih ruža koje su bile za neke druge sretnice!
Oni rijetki koji su mogli nešto značiti u mom životu, mislili su da meni ne treba kupovati cvijeće.
Ta radiš u cvjećarnici! Okružena si cvijećem.....I slični izgovori.

A ja sam tako željela da mi netko pokloni ružu! Žutu, ne crvenu! Ne volim crvenu boju. Takav muškarac još nije ušao u moj život.

Nastavak slijedi.....

Nadam se da vas nisam ugnjavila.....

|08:50 | Komentari (22) | Isprintaj | #

srijeda, 06.12.2006.

sami....

Image Hosted by ImageShack.us



TI SI DALEKO OD SEBE

GUSTA, BISERNA MAGLA
SVUDA OKO TEBE,
A NJEŽNE RUKE ANĐELA
U SVJETLOST TE VODE.
PROTIV TVOJE VOLJE,
PUT TI POKAZUJU;
TI SI DALEKO OD SEBE,
TI VOLIŠ SAMOĆU.
ŽIVIŠ U OBLACIMA DIMA
I ZVUCIMA KAVANE.
U TVOJOJ KRVI IMA VINA,
ALI NEMA MENE.
SAMO U SVOJIM PJESMAMA
POKAZUJEŠ DUŠU,
KAO LATICE NEOBIČNOG CVIJETA-
TUŽNU I RANJIVU.
NE MORAŠ SE BOJATI;
PROŠLA SAM KRAJ TEBE
I NEĆU TE POKUŠATI NAĆI...
...JER, TI SI DALEKO... I OD SEBE...


R.M.


|09:16 | Komentari (35) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 27.11.2006.

bisernim prahom....



Image Hosted by ImageShack.us


* * *

U školjci, od snova,
gdje zvijezde se roje,
čuvam biserni prah.
Njime ću dotaknuti
tvoje kapke...
Kad otvoriš oči,
ugledat ćeš-
pokrivena jutarnjom rosom,
donosim ti sebe-
na dar!

R.M.




|10:13 | Komentari (42) | Isprintaj | #

utorak, 21.11.2006.

ako se pomire Zemlja i Svemir...

Image Hosted by ImageShack.us

Gospodin profesor mi je javio kako ne može ostaviti komentar na ovaj post i savjetovao mi da ga ponovno objavim...ja sam ga poslušala!
Nadam se kako će sada biti više sreće sa komentarima!



TI I JA


Bdijem nad ranjenim jutrom
i naslanjam se na tvrdi križ
našeg zajedničkog raspeća,
dok dan započinje tišinom.
Nečujno, u nama progovara
početak i kraj, Zemlja i Svemir,
taj čudan ritam krajnosti –
napuklo sjeme svakog buđenja.
Tek magleni odraz svijesti,
na tren mi zarosi trepavice
nekom čudnom strepnjom,
koju su donijeli nezvani snovi.
Ti i ja....Nevidljivim slovima,
zapisani rukom Vječnosti
na dotrajalom papiru čežnje,
izgubili smo se putevima Beskraja...
...I lebdimo između dana i noći –
svatko na svom kraju sna
dočekuje raspeto jutro mukom
i rađa prividni časak Vječnosti.
Dva dijela cjeline...Ti i ja,
nepostojeće sutra sanjamo...

R.M.






|12:30 | Komentari (65) | Isprintaj | #

petak, 17.11.2006.

ako se pomire Zemlja i Svemir...


|11:10 | Komentari (5) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>